Župa Igrane

„Dne, 12 svibnja (1735.) ujutro biskup (Stjepan Blašković) ode na konju  u crkvu sv. Mihovila u župi Igrane. Nakon pregleda dade blagoslov prisutnima, zatim pješice ode do (crkve) Presvetog Spasitelja…  Sada to mjesto služi za groblje stanovništva tog sela. Tu dade odrješenje za mrtve i pješice se vrati u crkvu Bl. Djevice Marije. Nakon kateheze i ispovijedanja održao je pod pjevanom Misom snažnu propovijed… Krizmao oko stotinu osoba. Od svećenika je saznao da narod bijedno živi – ‘neki već 15 dana nisu jeli kruha’. To prouzrokova veliku sućut u plemenitu prelatovu srcu  i on dade jedan zlatni cekin harambaši s nakanom da to razdijeli siromasima…

Dana 13. svibnja vrlo rano ode u župnu crkvu  (sv. Jure u Drašnicama), u kojoj poče tumačiti kršćanski nauk, a svećenici sjedoše ispovijedati. U kući gdje je objedovao izdade dekret o podjeli župe Igrane i Drašnice, uspostavivši od jedne župe dvije. Pregleda župske knjige i crkvenu blagajnu.“

Iako se crkvica sv. Mihovila još 1633. godine spominje kao župska, ipak se nezna kako je župa tada djelovala. Današnja župska crkva Gospe od Ružarija sagrađena je 1752. godine.  Prvi župnik kojemu se zna za ime, bio je fra Filip Argović ili Hrgović iz Potravlja (1722.-1778.). Župa je do 1830. godine pripadala Makarskoj biskupiji, a od tada je u sastavu Splitskomakarske nadbiskupije, kojoj i danas pripada. Župnici su uglavnom bili franjevci, a samo kraće razdoblje biskupijski svećenici. Pastoralnu brigu u Igranima vodio je Samostan Sv. Križa u Živogošću, kojemu župa i danas pripada. Kako je samostan osnovan 1614. godine i prvim gvardijanom postao fra Pavao Jakić 1620. godine fratri tog samostana su u to doba pastorizirali nekoliko župa u Hercegovini, odakle su prebjegli pred turskim zulumom, i tri župe u Makarskom primorju (Drašnice, Igrane, Živogošće). Oko 1630. godine u ta tri sela bilo je oko 60 obitelji, dakle, u Igranima možda oko 20. Stjepan Blašković (1731.-1776.), makarski biskup, vizitirao je 1735. godine svoju biskupiju i vizitaciju vrlo detaljno opisao u svom „Dnevniku“.