Tradicijsko crkveno pučko pjevanje
U prigodi proslave 300. obljetnice Krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske (1716. – 2016.) u srijedu, 21. rujna 2016. godine, u Franjevačkom samostanu Gospe Sinjske u Sinju, predstavljeno je izdanje „Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja II.“ fra Stipice Grgata.
U ovoj knizi sačuvana je i igarska pjevana baština:
Primorsko mjesto Igrane prvi se put spominje 1430. godine. Pouzdano se zna da su franjevci u prvoj polovici 15. stoljeća, u vrijeme turskog gospodstva, vršili duhovnu pastvu u Makarskom primorju, kao i u njegovu biokovskom zaleđu i već od tada pa do danas duhovno vodili Župu Igrane. Župna crkva Gospe od Ružarija koja je izgrađena godine 1752. iznad sela, bila je duhovno i kulturno središte Igrana kroz njegovu povijest. Isto se odnosi i na crkvicu sv. Mihovila iz XI. stoljeća koja spada u najznačajnije lokalitete srednjovjekovnih spomenika u Makarskom primorju.
Snimanje crkvenoga pučkog pjevanja u mjestu Igrane, koliko nam je poznato, prvi je proveo etnomuzikolog Stjepan Stepanov uz asistenciju fra Karla Jurišića godine 1974. Stepanov je tada snimio dva stavka stalnih dijelova staroslavenske mise, Gospodi pomiluj i Slava na višnjih Bogu, te niz liturgijskih i paraliturgijskih napjeva. Drugo snimanje crkvenoga pučkog pjevanja u istom mjestu, realizirao je mještanin Ivan Talijančić 2005. godine. Tom prigodom Talijančić je snimio solističke stalne dijelove obiju igarskih misa, Staroslavensku misu (pjevala Milka Talijančić) i Pučku misu (pjevao Žarko Kumrić). Istu Pučku misu snimio je u dvoglasnom slogu koju je pjevala skupina muških pučkih pjevača. Ostale crkvene pučke napjeve nije snimao. I u prvom i drugom snimanju tonski su zapisani oni pučki napjevi koji su se stoljećima prakticirali u igarskoj župnoj crkvi za vrijeme bogoslužja, a koji su se prenosili usmenom predajom iz generacije u generaciju, s uha na uho.
Tonski zapisi kao i druga svjedočanstva o Igranima govore o višestoljetnom glagoljanju i glagoljaškom pjevanju na staroslavenskom jeziku te o pjevanju po pučki na živom hrvatskom jeziku. To je pjevanje specifičan fenomen srednjovjekovne hrvatske glazbe obalnog područja, ali i njegova kopnenog zaleđa. Uzeto u cjelini, zapis igarskoga starog pjevanja predstavlja vrlo živu tradiciju crkvenoga (pučkog) glazbovanja u toj župi, tradiciju koja je do danas ostala prepoznatljivo kulturno nasljeđe pučke pjevane baštine. Repertoar liturgijskih i paraliturgijskih napjeva u Igranima koje su snimili Stepanov i Talijančić dosta je raznolik. On obuhvaća različita liturgijska vremena crkvene godine. Dobar poznavatelj i animator crkvenog pjevanja u Igranima Ivan Talijančić opisuje praksu i običaje crkvenoga glazbenog života u toj župi:
„U Igranima je uvijek pjevanje predvodila skupina muških pjevača, započinjao je jedan od njih, a onda bi prihvatila cijela crkva. Tako je to do danas. Mise su se pivale svake nedilje, blagdana i na sprovodima. Pučka igarska misa pjevala se generacijama, ponekad i danas. Staroslavenska i latinska misa (Red mise na latinskom) prestale su se pjevati nedugo nakon Drugog vatikanskog koncila. Bilo je pokušaja da se Staroslavenska misa obnovi, ali kako su ljudi umirali s njima je i dosta napjeva zaboravljeno. Pučku misu (osim Slave) je na moju inicijativu za mušku klapu obradio fra Mile Čirko, te ju je u par navrata pjevala domaća klapa Energi. Crkva u Igranima nikada nije imala orgulje, već harmonij, pa bi se obično pjevalo bez pratnje instrumenta (na uho), ali ako je bio svirač, onda bi se pjevalo uz pratnju harmonija. Kad se pjevalo uz harmonij pjevalo bi se tiše, a bez harmonija pjevalo bi se jače. U Igranima se spominju tri dobra svirača na harmoniju, Ferdinand Mandukin, Andrija Antičić i dr. Bariša Talijančić. Ako njih nije bilo, misa se je pjevala a cappella. Po usmenoj predaji između dvaju svjetskih ratova u mjestu je bio oformljen tamburaški orkestar. Ne zna se jesu li svirali i pjevali na misi. Od starih napjeva danas se još tradicionalno pjeva Pištula. Osim Pištule Igrane ima svoj specifičan Gospin plač (pjeva se u grupama, muški – ženske, solo pjevači. Napjev još zna Žarko Kumrić i trebalo bi ga sačuvat). Igrane ima jedinstvene napjeve koji se još donekle pjevaju: Muka na Cvjetnicu i Veliki petak. Imamo napjev proročanstava koji su se pjevali u Velikom tjednu za održavanja ‘barabana’ i skoro će pasti u zaborav. Karakteristični su napjevi još: Dođite poklonimo se, Puče moj, Smiluj mi se, Bože, Ispovidite se. U Igranima su bile poznate dvije procesije na Veliki petak, jutarnja i večernja. U jutarnjoj procesiji kroz masline nosio bi se križ i ‘kantala’ Muka po Ivanu na izvornom napjevu. Kantali su muškarci i žene po grupama. Napjev također polako pada u zaborav iako ga stariji još znaju te se i danas po završetku obreda dok narod ide kućama ‘zakanta’ niz selo. Komunisti su nakon svoga dolaska na vlast zabranili jutarnju procesiju pa je ostala do danas samo večernja, koja s križem ide okolo čitavog sela.“
Selo Igrane nije izolirano od drugih, nego je dio župa šireg područja Makarskog primorja, od kojih svaka posjeduje vlastite napjeve pa i vlastitu misu. No, sve su mise u tim mjestima na standardnom hrvatskom jeziku osim u Igranima, gdje postoje dvije različite mise, jedna na staroslavenskom, druga na hrvatskom jeziku. Staroslavenska misa iz Igrana u određenom je smislu pravi kuriozum
i predstavlja glazbeni unikat u cjelokupnom našem višegodišnjem istraživanju. Budući da se od završetka Drugoga vatikanskog koncila više ne pjeva, ostala je iznimno vrijedni relikt pučke pjevane baštine tog mjesta. Drugu misu, koju u Igranima zovu Pučka misa, a katkada Stara pučka misa, još se može čuti u matičnoj crkvi nedjeljom ili blagdanima. Jedna i druga pjevale su se recitativno, oformljene u svim stavcima na jednom melodijskom uzorku s različitim intervalskim opsegom. Budući da potonju (Pučka misa) u različitim prigodama izvodi samo skupina muških pjevača (klapa), ona je obrađena za takav sastav i takav stil pjevanja te je ovdje donosimo kao treću u nizu. Od ostalih napjeva, uz gore spomenute, postoje još sprovodni. Tu je najprije Dan od gnjeva,
Oslobodi me, Gospodine, U raj poveli te anđeli, Smiluj se meni, Bože. Sve druge sprovodne napjeve kao i Staru pučku misu obično započinju i pjevaju tri pjevača: Žarko Kumrić, Davor Bakalić i Paško Talijančić, a narod im se pridružuje. Iz svega rečenoga dade se zaključiti da su Igrane sve do danas imale raznolike i brojne pučke napjeve, koji sasvim sigurno ukazuju na prošla vremena
kada se u Igranima težilo za što svečanijim i osmišljenijim bogoslužjem. S obzirom na uporabu starih napjeva u župnoj crkvi u Igranima u posljednjih četrdeset godina, valja reći da je repertoarstarijih napjeva vidno smanjen. Premda je kod ponekih župnika kao i određenog dijela vjernika postojala dobra volja za restauracijom tih napjeva, pokušaj, nažalost, nije polučio znatniji učinak. Vrijedno je, međutim, napomenuti da je, primjerice, pokojni fra Vjeko Vrčić za svoga kratkog boravka kao župnik (1960. – 1962.) osnovao mješoviti zbor i poduzeo obnovu starog pjevanja. Za njegovo vrijeme, ali i nakon njega zbor je u crkvenim obredima izvodio stare pučke napjeve unoseći ponešto i novih. Fra Vjekin primjer zorno pokazuje da su franjevci oduvijek sustavno radili na promicanju crkvenog pučkog pjevanja u župama u kojima su djelovali, videći u tome važan oblik njihova pastoralnog djelovanja. Ipak, napuštanje starog pjevanja bilo
je teško zaustaviti, čemu je uzrok više čimbenika. Ponajprije društveno-politički procesi i uspostava komunističkog režima koji je po svom dolasku provodio otvoreni napad na Crkvu te progon biskupa i svećenika. Nadalje, ateizacija i represija, zastrašivanje i prijetnje samim vjernicima; liturgijska obnova unutar Crkve nakon Drugoga vatikanskog koncila te drastično niska stopa nataliteta, naročito u priobalnim mjestima, doprinijelo je najprije smanjenju broja vjernika, a
zatim i pučkih pjevača, glavnih nositelja starog crkvenog pjevanja unutar igarske župske zajednice. No, od svega što je ostalo od staroga pjevanja, koje još donekle živi u Igranima, treba upisati u zaslugu pojedinim pjevačima kao i župnicima koji su podržavali pjevanje i nastojali ga prenijeti na mlađe.
Sukladno gore rečenom, kompletnu pjevanu Službu Božju u Igranima (stalne dijelove mise i ostale paraliturgijske napjeve) u prošlosti se pjevalo jednoglasno i dvoglasno, kolektivno i pojedinačno sa svim karakteristikama glagoljaškog pjevanja,6 s prepoznatljivim igarskim načinom interpretacije. Generalno, u tim napjevima nema većih intervalskih skokova. Dok Staroslavenska misa nosi u sebi koralnu osnovu, dotle je u Pučkoj misi evidentan utjecaj glazbenog folklora tog kraja, pjevanje na bas s unisono završetkom. Pjevanje je predvodila skupina muških pjevača sa solistom, a puk bi se priključio. Solist kao predvodnik pjevao je gornji glas, ali bi mu se pridružio još poneki pjevač, dok
su ostali pjevali donji prateći glas u terci odnosno oktavi kao bas. Pjevača solista bilo je više, pa ako je slučajno jedan bio odsutan, mijenjao bi ga drugi. U Igranima se još i danas sjećaju nekadašnjih dobrih pjevača: Ivana Mihaljevića pok. Mate, Andrije Antičića (svirača harmonija), Augustina Pruga, Stipe Talijančića, Teodora Talijančića, Ivana Talijančića (Stipina), Izidora Lulića,
Stipe Morovića, Josipa Kumrića, Stipe Šimića, Petra Talijančića, Nike Lulića. Svi su oni dugi niz godina predvodili pjevanje bilo kao pjevači unutar pjevačke skupine ili kao pjevači solističkih napjeva poslanice, Muke itd. i zato su itekako zaslužni za očuvanje starog pjevanja u Igranima.
Današnja glazbena slika u igarskoj crkvi spram nekadašnjoj sasvim je drugačija. Stari napjevi nisu više toliko zastupljeni u bogoslužju kao nekada. Doduše, prigodno se još pjeva igarska Pučka misa, no ipak najčešće Peranova Pučka. Časna sestra Imakulata Malinka iz Zagreba za vrijeme župnika fra Srećka Vekića osnovala je i vodila mješoviti zbor i za to vrijeme uvela nove pjesme u liturgiju (Ivan Talijančić). No, nadamo se da će pojava obnove starog pjevanja, koja je nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj uzela prilično maha u širem dijelu dalmatinskog priobalja i Zagore, naći odraz i u župnoj zajednici u Igranima.