Spomen-knjiga zvonika u Igranima
IGRANE
je selo u Makarskom primorju oblasti Dubrovačke. Zemljopisni mu je polažaj 34˚ 50“ istočne dužine od Ferra i 43˚ 21 sjeverne širine. Kako piše dr. Šenoa u „Zemljopisu Jugoslavije“ ova je država najšira od Malog Sombora do Igrane i to kilometara 428.
U ovom selu rodio se je 1867. Gospodin Mate Dušan Parun, koji 1873. Stupi u istom otvorenu pučku školu, koju je svršio vrlo dobrim uspjehom. Kad je svršio školu postao je pomorac i na Lloydovim parabrodima mnogo svijetom putovao. Iza svršetka vojničke službe pošao je u New-Orleans, gdje se bavio ribarstvom, pak onda trgovinom. Svojim pametnim i poštenim radom i štednjom stekao vrlo dobar glas i u Americi i u našim stranama, jer je svakomu bio na ruku i uputom i novcem, budući je stekao bio uz dobar glas i veliko imanje. I ovakav čestit čovjek zbilja je i zaslužio , da za suprugu dobije vrlo čestitu gospodju Paulinu rodjenu Cabirac iz Bordeanxa u Francuskoj. Ovaj čestiti par sagradio je krasnu zadužbinu u Igranim, pak potpuno zaslužuju, da im u ovoj spomen-knjizi iznesemo časna lica, koja već vanjštinom odaju čestitost duša. Čast im.
Parun je neprestano tražio i primao obavijesti iz svog rodnog mjesta i odlučio se zavjetom, da će svome rodnom mjestu ostaviti zadužbinu i to baš zvonik , jer crkva na vrh brežuljka izgledala je bez zvonika kao šušasta. Taj zvonik postavljen je 2.5 m. udaljen od crkve, jer se ova ima proširiti vremenom na tri broda.
Ovu svoju namisao priopćio je svojim prijateljima u rodnom mjestu i to gosp. Antičić tomi pok Joze, Šimić Ivanu pok Marka i nadučitelju Petru Antičiću i poslao im u tom smislu neograničenu punomoć, da prime novac, sagrade zvonik i potpuno gotova predadu presvjetlom biskupu. Gorinavedeni odbornici primiše se napokon ovog posla, ali uz uvjet da se gradnja ima dati na javno dražbeno natjecanje putem novina i sve to pod nadzorom gradjevinskog vještaka nadinžinira Nepomucky, koji je u takovoj službi i ostario. Iza oglasa u novinama prikazalo se je na 10 augusta 1923. Što osobno, što pismeno deset natjecatelja. Sve ponude odbor je ostavio na potanko proučenje nadinžiniru Nepomucky, koji je napokon dao svoje pismeno obrazloženo vještačko mišljenje, na temelju koga bila je radnja povjerena gradjevnom poduzeću Braća D. E. Žagar u Splitu, koji predali detaljirani račun za svaku djelomičnu radnju od 50 tačaka. Ukupni iznos pogodjene svote D. 742384. Kako je Parun slao dolare, onako su se odmah na burzi u Zagrebu prodavali i novac stavljan na banku uz vinkulaciju da ni od glavnice ni od dobitka ne diže se ništa , dok pojedinim odobrenjem izvedene djelomične radnje konsulent nadinžinjer Nepomucky ne naredi isplatu. I radja se je vodila sretno od oktobra 1923. do veljače 1025., a da se nije nikakva ni najmanja nezgoda radnicima dogodila na čemu budi Bogu hvala! I tako bi dovršena zadužbina Mate Paruna i gospoje mu, pak ovdje evo slike te zadužbine.
NAPIS NA ZVONIKU
„Za vladanja N. V. Kralja Aleksandra I. Karagjorgevića a za biskupovanja presvijetloga gospodina Dr. K. K. Bonefačića glagolaša ovaj zvonik sagradio, munjovodom, zvonima, satom i ostalim nakitio Mate Dušan Parun i njegova gospodja Paulina rodjena Cabirac na čast
BOGU PRAVDE
bratstva i ljubavi i sve ovo preko svojih pouzdanika poklonio crkvi svoga rodnog mjesta i time završio svoj kršćanski i rodoljubni zavjet prama prečistoj djevici Majci Mariji u godini 1925.
Slava u višnjih Bogu i na zemlji mir ljudem dobre volje. (Ovaj zadnji dio napisa uklesan je glagoljicom)
Prema želji darovatelja parunai gospodje mu Pauline odbor se svestrano propitao kako bi i gdje bi najpovoljnije i najbolja zvona nabavio. Iza dugoga i svestranoga proučavanja i svjetovanja sa stručnjacima i tehničkim i muzikalnim crkovnim vojničkim i civilnim došao je do zaključka, da uza svu svoju dobru volju nije mogao nabaviti zvona kod nijedne domaće tvornice u Jugoslaviji, jer je glasovita tvornica Francesco Ing. Di Poli u Vittoria Veneto kod Trevisa u Italiji dala vanredno pogodne uvjete i glede kvalitete robe i glede cijene i glede jamčenja. Evo doslovno uvjeta pogodbe, učinjenih u Makarskoj dne 14. Setembra 1024.
„La ditta fornitrice assume a proprio carico tutte le spese di transporto fino allo sbarco delle campane ed annessivi al molo di Macarsca, come anchi tutti i rischi e pericoli della merce fino al momento del sudetto sbarco. 6. Il pagamento del prezzo d’ acquisto seguira per una meta dell’ importo complessivo non appena le campane verranno trovate di piena e completa sodisfazione degli acquirenti e piu precisamente dopo collocate a posto nel rispettivo campanile. L’ altra meta del prezzo d’ acquisto verra pagata sei mesi dopo la consegna.. 7. Garantisce la ditta fornitrice che le campane saranno di bronzo di primissima qualita, con accordo musicale perfetto, voce maestosa brillante, saove e del massimo ragio di difusione, che il lavoro sara eseguito a perfetta ragola d’arte, o alrimonti non lo pagherete.“
I sve je ovo na potpuno zadovoljstvo i stručnjaka i odbora i pučanstva na dlaku izvršeno bilo.
Ne samo to, nego su zvona postavljena na zvonik cijeli mjesec dana kasnije iza dolaska radi raznih razloga i tvrtka Di Poli nije urgirala isplatu prve polovice pogodjene svote.
Ista ova tvrtka Di Poli uputila je odbor za nabavu sata za zvonik na Fratelli Solari – Pesariis – Udine Italia.
Od mnogobrojnih ponuda strukovnjaci su odboru dali pismeno svoje mišljenje da je najpovoljnija ponuda gornje tvrtke Solari, koja je iza mnogobrojne izmjene misli sigurnost radnje napokon pismom od 6. IV.1925. javila, da će uza sve padanje talijanske lire ostati uz davno ponudjenu cijenu i doslovno završila:“ Il lavoro rimarra a vostra pienissima soddisfazione o diversamente non lo pagherete. Colla massima stima vi salutiamo Ciro Solari.“
I ovaj isti gosp. Ciro Solari doveo je u komadima sat u Igrane, postavio ga na mjesto i kada je sat vanredno točno hodio cijelih dana i noći istom je onda pošao kući, gdje mu pošaljemo preko banke polovicu pogodjene cijene, a drugu polovicu nakon godine dana, a garantira za 2 godine.
Koli Mate Dušan Parun toli njegovi pouzdanici su rodoljubni Hrvati Jugoslaveni, pak cijene potrebitim, da na neke prigovore neutemeljite, temeljito odgovore. Ako se za izvrsnu robu iz tudjine plati visoka carina, ne plaća se Austriji, nego Jugoslaviji i to ne za smiješne modne stvari, već za umjetničke velevrijedne vjekovite stvari.
Za monumentalni zvonik nek je sve tako monumentalno. Tako se troši Nemanjino blago.
Sat se navija svako osam dana, tuče i ponavlja satove i polusatove tuče. Da se daleko čuje, bat udara na najveće zvono, a kazaljke su na dvije strane zvonika.
KRSNO IME U IGRANIM
Medju sadanjim stanovnicima u Makarskom Primorju malo je starosjedioca, jer su oni iselili za turskih ratova 16., 17. I 18. vijeka na otoke i čak u Italiju. Sadanji su stanovnici nasljednici plemena, koja su prebjegla ispred Turaka iz Srbije, Bosne, Hercegovine. I sva ova plemena posijana po Krajini izmedju Cetine i Neretve slave i dandanas krsno ime, krsnicu, krsnu slavu. To je narodu osobito veselje, pak je i Igrancima i ostalim Primorcima milo i drago, da su na zvona u Igranim postavljeni ovi natpisi: ne veliko zvono od 9 kvintala stavljen je ovi natpis:
B o g u P r a v d u
1925. godine
Mate Dušan Parun
Na drugom zvonu od 6 kvintala koči se ovaj natpis s jedne strane:
Svetom Luki, krsnom imenu plemena Parun, Pobrica, Prug; s druge strane:
Svetom Dimitriju krenom imenu Antičić, Šimić, Lulić, Morović, Lovrić, Kumrić.
Na trećem zvonu od 4. Kvintala s jedne strane stoji:
Svetom Jurju, krsnom imenu plemena Cvitanović; s druge strane:
Svetom Ivanu, krsnome imenu plemena Talijančić, Mihaljević, Juričević, Visković.
Na četvrtom zvonu čita se ovo:
Krstovdanu, krsnom imenu plemena Šošić, Bokšić, Rudelja, Brajković, Miočević.
Sva su zvona pravo remek djelo ove vrste sa svakoga pogleda.
Kamenje za ovaj zvonik izvađeno je iz vrlo dobrih domaćih kamenoloma modrikaste boje, a pun kremena, da će na vjekove trajati . Radi uresnog bijelog kamena odbor se je obratio na mnoge kamenolomce po Dalmaciji, pa je iza svestranog ispitivanja i savjetovanja napokon odobrio da zakupnik radnje Žagar dobavi bijeli kamen iz kamenoloma Frane Marinovića iz Pučišća, jer se o tome kamenu ovako pismeno izjavio na 1. II. 1924. Em. Ruml. Struč. Učitelj klesarstva kod srednje tehničke škole u Splitu: Vapnenac Pučišće Marinović i drugi najzgodniji je za konstruktivne radnje za stepenice, svodove itd., jer je tvrd. Ovaj je kamen priznat od raznih stručnjaka kao veoma dobar gradjevni materijal te isto od ispitne komisije tehnološkog muzeja u Beču. Kamenolom se zove Stadiola, a nalazi se ispod površine morske.
Na temelju svoga mnogogodišnjeg iskustva pa i na temelju navedenih posvjedočenja Marinović frano i sin pismeno su se obvezali hipotekarno na svoje imanje, da bi oni i baštinici im kroz 50 godina na svoj trošak izmjenili svaki uresni kamen, koji bi se uslijed mraza, kiša, sunca raspao. I zbilja ovaj je gospodin doveo kamenje tako dobro , da je konsulent odbora nadinžinjer gradjevine direkcije izjavio, da je materijal izvrstan i da se može iz broda voziti, jer je u pogodbi bilo, da se kamen sa obale morske u Igranima ne će voziti, dok on na licu mjesta svaku pošiljku ne pregleda i uvjeri se, da će kamen odoljeti i suncu i marzu i vlagi i posolici.
NOVINE O ZVONIKU
Kako ovaj elegantni zvonik ugodno upada u oči putnicima po kopnu i po moru, tako su za ljetne kupališne sezone mnogi domaći i jugoslavenski gosti dolazili u Igrane, da zvonik pregledaju i da se naslušaju milozvučnih zvona. Razni su o tomu pisali u raznim novinama, a mi ćemo ovdje navesti samo članke „Novog doba“ i Zagrebačkog Ilustrovanog Lista“.
U broju 100 od 29. IV. 1925. „Novog Doba“ izašao je ovaj članak:
Makarsko primorje, aprila.
(Novi zvonik). U Igranima najslikovitijem selu kršnog Makarskog Primorja završile su nedavno radnje oko novog zvonika. Karakterističnu historičku kulu Zale od Igrana i ukusnu visoku školsku zgradu visoko je nathitio novi krasni zvonik kao labud bijeli, bijele ptice golubove. Zvonik je zadužbina vrijednog Igranca Mate Dušana Paruna, koji je nazad nekih trideset godina iselio iz New-Orleans, odakle se je eto sjetio svog ubavog zavičaja i dao mu najljepši ures sebi na čast, Bogu na slavu, a Igrancima na ponos. Nakon temeljitih i promišljenih priprava u svemu pa nakon godinu dana rada vrijednih zakupnika, Braće D. E. Žagar rodom iz hrvatske, a nastanjenih u Splitu, zvonik je napokon u potpunom redu dogotovljen. Visok je 35 metara, a radjen je u stilu splitskog zvonika Sv. Duje i zadivljuje svakog gledaoca svojom skladnom harmonijom, elegantnošću i ugodnom izmjenom domaćeg modrog i bijelog bračkog kamena. Zvonik se je postepeno da tako rečemo naopažljivo, suzivao, da oktogon ne ulazi naglo unutra kao kod zvonika sv. Duje, a ima još i kupolu produženiju nego li je ona kod sv. Duje pak sve to daje osobitu eleganciju ovomu seoskom zvoniku su 4 nova vanredno skladna i krasno urešena zvona teška 2200 kilograma, a radi osobitih povoljnih uvjeta bila su nabavljena u tvornici Francesko Jug. Di poli u Vittorio Veneto (gdje su bili zapljenjeni topovi pokojne Austrije saliveni od pograbljenih jugoslavenskih zvona). Kako je zvonik visok, a nalazi se na visokom brežuljku i kako su glasovi zvona napose i ukupno jaki, puni, vrlo jasni, ugodni, meki, a zvuk im osobito dug to i udaljena sela u Primorju i obližnja na Hvaru sa ugodnošću slušaju ovu krasnu harmoniju. Brzo ima prispjeti i novi sat za zvonik, pak će se na velikom zvonu od 900 kilograma daleko čuti udaranje sati i polusati. Ovaj novi zvonik spada medju ljepše radnje te vrste u Jugoslaviji i bit će vječni svjedok plemenite darežljivosti gosp, Mate Paruna. Čast čestitim poduzetnicima braći D. E. Žagar, koji su radnju vršili sa najvećom ljubavlju, brineći se više za solidnost i ljepotu zvonika, nego li za svoju vlastitu korist.
„Zagrebački Ilustrovani List“ br. 35. 1925. tiskao je ovaj članak:
Igrane je maleno romantično seoce Makarskoga primorja u srednjoj Dalmaciji sa 850 stanovnika Hrvata Jugoslavena katoličke vjere , koji stanuju u kućama , što se od zgrade Uljarske Zadruge i od lukobrana anfiteatralno nižu od morske obale uz brežuljak, na kojemu se ponosno uzdiše velika dobro sačuvana starinska kula, iz koje su se Igrani za više vjekova junački borili proti Turcima uz pripomoć mletačkih bojnih galija , koje su često krstarile ispod Makarskoga Primorja prema ugovoru sklopljenom god. 1646., kada su se Primorci pobunili proti Turcima i priznali vlast dužda mletačkoga. Kako u ostalim netalijanskim krajevima tako ni u Makarskom primorju nijesu se Mlečani brinuli za prosvjetu puka, a tu pokudnu nemarnost mletačku nasljedila je austrijska uprava, pak tu nije bilo pučkih škola sve do godine 1871., kada je narodna stranka Hrvata i Srba u Dalmaciji dobila većinu u Zadarskom saboru, koji odmah autonomnim novčanim sredstvima stao podizati pučke škole u Dalmaciji. Eto, tako godine 1871. bi utemeljena muška pučka škola u Igranima, pak sada iznad starinske kule proti sili turskoj uzdiše se još veća moderna kula – školska zgrada – za prosvjetu ljudsku, a nad školom ponosno se izvija nebu pod oblake novi krasni zvonik.
Ovaj krasni zvonik sagradio je o svom trošku gosp. Mate Parun i njegova plemenita gospodja Paulina nastanjeni u New-Orleansu u Americi. Gosp. Parun je rodom iz Igrana, a gospodja Paulina je Francuskinja koja tako voli rodno mjesto svoga muža, da vrlo rado pomaže svaku njegovu akciju, koju je učinio ili kani učiniti u korist svoga rodnog mjesta, pak se je nadati još kojoj plemenitoj stvari, kao električnoj rasvjeti zvonika, uljarske zadruge, sela i radio telefona u školi.
Zvonik sa satom i sa zvonima iz najglasovitije tvornice D. Poli u Vittorio Venetto stajat će okolo milijun dinara. Zakupnik gradnje bilo je nadaleko poznato gradjevno poduzeće Braća Žagar u Splitu.
KARAKTERISTIČKA CRTICA
Kada je bio sastavljen natpis za zvonik, a u njemu nije bila spomenuta gospodja Paulina, Mate Dušan Parun povratio je napis i želio, da se svakako na spomen ploči stavi i ime njegove gospodje, jer da je ona i u slučaju njegove smrti bila jednako odlučna sagraditi zvonik i da ga je ona u njegovoj teškoj bolesti za 2 godine dana pazila isto kao dobra majka svoje nejako dijete, pa da on za Bogom ima jedino njoj zahvaliti, ako je još živ. Suviše u svojoj dugoj i teškoj bolesti on je mnogo puta pisao odbornicima pouzdanicima svojim, da se oni ništa ne misle za isplatu sviju troškova ni u slučaju njegove smrti, jer koli on toli njegova gospodja u svako doba voljni su izvršiti svoje obećanje i prama ljudima, akamoli ne bi izvršili svoj zavjet BOGU i DJEVICI!
I uvijek su pisali, da se sve učini, što se bolje može i bili su izvršenom radnjom potpuno zadovoljni. Iz velike ljubavi prema svome rodnom mjestu koli Parun koli njegova gospodja žele, da se u posebnoj knjizi napiše potanko sve, što se u povijesti znade o Igranim. I toj njihovoj rodoljubnoj želji bit će udovoljeno.
Ovaj zvonik učinjen je po nacrtu domaćeg inženjera gosp. Perić Franković Nikole rodom iz Živogošća u Makarskom Primorju i neka mu je časna uspomena za sva vrimena.
pok. Petar Antičić, umirovljeni nadučitelj